Us to, ekipa Discovery-a vas poziva da napravite svoj spot i uplodate na njiihov youtube kanal.. Za vas su pripremili muziku, grafiku i sve ostalo potrebno. Na vama je da napravite scene i otpjevate Boom de yada,,,,

Ma, jedini je problem kod svega toga kako ne pjevušiti cijeli dan Boom de yada, boom de yada…

i link na drugi spot boom de yada… Nemam pojma koji mi je bolji…I mogu ih gledati beskonaćno jedan za drugim..

Ah da mp3-cu sa pjesmom možete skinuti ovdje…

No related posts.

Dakle glavni glumci ove fotografije su raft čamac, hrabri rafter Dan McCain, Snake (zmijska) rijeka i njeni Messa vodopadi. Kada pogledamo ove fotke i slapovi na Krki više ne izgledaju tako strašni.

Hmmm…
Ide tko???

Cijeli fotoset možete pogledati na flickr stranici Brad Wilsona, kada ste tamo pročačkajte po njegovim setovima. Ima stvarno prelijepih fotki…

PS: Ovo je 100-ti post na ovoj strani… Prvih deset ljudi koji ostave komentar na stranici dobiju od nas rafting na rijeci Kupi za dvije osobe. Ovo vrijedi do Božića a rafting možete iskoristiti tijekom slijedeće godine!!

No related posts.

Zamislite sebe, pravog pustolova i dan koji vam dolikuje. Vožnja na saonicama koje vuku psi, posjet vodopadu zaustavljenom u vremenu teškim ledenim pokrovom. Šetnja do zaleđenog jezera. Nakon toga neko vrijeme ste proveli u sauni i sve završili na večeri u ogromnom igluu..

Vrijeme je za odmoriti se.

Vi i vaša bolja polovica ušuškali ste se u debele deke. San lagano pad na oći. A na sve strane oko vas zvjezdano nebo. Odjednom, Aurora Borealis (polarna svjetlost), počela je svoj spektakularni ples na nočnom nebu. Možete vidjeti svih 360 stupnjeva oko sebe….

Sve ovo gore navedeno moguće je ukoliko vaš zimski odmor provedete u Finskoj. Točnije u hotelu Kakslauttanen. Zapravo hotel se sastoji od nekoliko desetaka luksuznih koliba. A u jednom trenutku svoju ponudu su obogatili igluima. I to onim napravljenim od snjega te ono što nas zanima. Iglu, potpuno napravljen od stakla….

Pogled na zvjezdano, sjeverno nebo je spektakularan bilo to ljeto ili zima. Ali ono što privlači ljude u staklene iglue je Aurora Borealis (polarna svjetlost)…

Kako smo saznali od ljubaznog osoblja, stakleni iglui su poprilično bukirani, te ih je potrebno rezervirati dosta unaprijed.

Ali ukoliko ste u mogučnosti i želite posjetiti nešto posebno, vjerujte nam ovaj hotel će ispuniti sva vaša očekivanja..

No related posts.

Cerro Negro (ili ti ga Crne Planine) su nacionalni park u Nikaragvi. Crni vulkan koji je svoje padine zasuo finom prašinom. Skoro kao snijegom.

Kada smo već tu i prašina je skoro ko snijeg. Nije li vrijeme da se sjurimo niz istu??

Dakle nakon 45 minuta uspona uz padinu, na nogama je board i vrijeme je da se krene..

I jurimo niz padinu. Stvarno je kao snijeg. Brzine mogu biti vrtoglave. Najveća zabilježena je, kažu oni koji znaju, 68 kilometara na sat. Što definitivno nije za odbaciti.

A sve to kreće iu Bigfoot hostel. Sudeći prema njihovom web-u http://www.bigfootnicaragua.com sam hostel izgleda genijalno a ujedno rade najbolji Mojito u tom dijelu svijeta.
Pa ako vas ikada sudbina ili želja odnesu prema Nikaragvi nemojte propustiti ovu zabavu…

Evo i video ove odlične zabave…

No related posts.

Postoje razne vrste pustolovina. Neke zahtijevaju fizički rad i angažiranje, neke zahtijevaju hrabrost. No postoje i pustolovine koje nas vode na duhovna putovanja..

Burning man ili Gorući čovjek je uvijek izazivao nedoumice.
Dali je to festival ??
Paganski ritual??
Oboje??

Ono što znamo zasigurno je da tisuće ljudi (prošle godine okupljanje je procijenjeno na 48 000 posjetioca), pokušavaju pobjeći od svakidašnjeg života.

Definiranje „Burning man-a“ svodi se na to da pokušavate objasniti umjetnički festival oko logorske vatre.

Dakle „Burning man“ je ????

Kako bi opisali ovaj festival dovoljno je citirati jednu od sudionica koja je u nekoliko lijepih rečenica utisnula esencu ovog festivala.
Molly Steenson je rekla slijedeće; „Vi pripadate ovdje i sudjelujete….Ovdje ste da udahnete umjetnost… Kako nitko na „Burning man-u“ nije samo gledatelj, ovdje ste da sagradite svoj vlastiti mali svijet…Ovdje ste da slavite….U subotu navečer ćemo zapaliti „čovjeka“ (man je engleski čovjek).

Kada započne procesija, formiramo krug i zapalimo vatru, svatko će doživjeti nešto osobno, duhovno. I vrlo duboko. To je iskonsko, to je novo rođenje… Kada odlazite sa „Burning man-a“ ne ostavljate tragove…“

Dakle Burning man je sada definiran. Kako je sve to počelo?? Kao malo okupljanje ljudi na plaži u San Franciscu. Sada je festival odlutao u pustinju… Za početak se sagradi veliki čovjek od drva…. Oko njega se baziraju sva događanja, a veliko finale je sam čin zapaljenja i gorenja čovjeka.. No to nije kraj, samo metafora za nov početak

Ove godine tema „Burning man-a“ je evolucija i vjerojatno će biti fascinantan događaj. Bar tako obećavaju organizatori.

Dakle ako vas put nanese 31.8 u Black Rock city u Black Rock pustinji, opustite se. Ostati ćete sve do 27.09 i uživati u ovom duhovnom festivalu…

Burning man nas zove..

Nekoliko linkova:
Burning man za totalne početnike
Burning man službeni web
Burning man galerija slika

No related posts.

Orginalna svrha ove veslačke regate je širenje znanja i poštovanja prema Veneciji..

Uz to Vogalonga je slavlje pokreta “ljudi sa veslima”.

Kratko ali slatko. Ukoliko imate želju doživiti Veneciju na jedan poseban i nevjerojatno lijep naćin 31.05.2009 godine održati će se veslačka regata čija tradicija seže u daleku 1974 godinu kada je grupa entuzijasta organizirala prvu maskiranu veslačku regatu.

Doživljaj je prekrasan, pa ukoliko želite prisustvovati ili samo gledati prijaviti se možete na njihovoj službenoj stranici www.vogalonga.com/..

Goran Ožanić

www.rafting.com.hr

No related posts.

Otok Bali smjestio se u Indijskom oceanu (, dug je 140 a širok 80 km (nešto ko Istra). Dio je Indonezije, ima suptropsku klimu i nadimak “Otok Bogova”. Nadimak je dobio iz jednostavnog razloga – slikovit je i čaroban. A nadimku doprinose i nevjerojatno ljubazni ljudi…

Viknite; „Wayan, Made, Nyoman i Ketut“– i pozvali ste sve Balijance muškog spola. Naime, oni koriste samo četiri imena za sve mužjake – što ženama koje se raznoliko zovu smanjuje šansu da svog dečka nazovu imenom bivšeg na vrlo mali postotak.

Tragovi kanibalizma
Većinska populacija su Hindusi i vrlo su prpošni u poštivanju svoje vjere. Svako seoce ima bar sedam hramova. Na sve strane se nalaze “male žrtve bogovima” u obliku posude od bananina lišća, par keksića i cvjetića.

Osim hindu vjere postoje i stare religije, tako da u zabitim dijelovima otoka i dalje misteriozno nestaju bake nakon smrti – navodno ih pojedu.

Na vulkanu Kintamani (mount Batur) mrtvace spreme u krletku i bace ih pored ceste (ne zezam se, časna riječ, vidio vlastitim očima a vi bacite pogled na sliku).

Groblje na jezeru Batur

Kako najlakše upoznati ovu ljepotu i raznolikost ljudi??? Pješice, naravno (bilo bi cool i biciklom, samo vrtiti pedale u klimi gjde je vlaga 100% i nije tako lako).

Penjanje na vulkan
Naš je prvi cilj bio vulkan Mount Batur (Kintamani) i jezero Batur. Kreće se kombijem iz hotela u cik zore (četiri ujutro), zatim pješačenje od dva sata po jako zahtjevnom terenu.

Popneš se brzim tempom na 1700 m. nadmorske visine. Sjedneš na od lave isklesane klupice. U mrklom si mraku. Odjednom se, iz ničega, počinje dizati sunce. Vulkan pušta dim i paru na sve strane. Maglica se komeša. Tišina je grobna. Stvarno ti se duh od ovakvih prizora digne na višu razinu.

Jezero Batur i vulkan Kintamani

Jaja kuhana u lavi
Popeli smo se i do vrha vulkana. Isti je izuzetno aktivan. Malo kopaš i odmah nađeš užarenu lavu. Vodiči standardno zakopaju jaja i za tri minute su skuhana. Fora!

Vulkan ima dva grotla, jedno je neaktivno, a drugo aktivno. Iako je to strogo zabranjeno, uspjeli smo vodiča nagovoriti da nas odvede do aktvivnog grotla (par dolara i malo durenja su bili vrlo efikasni). Super je gledati lavu kako krčka u dubini vulkana. Kamen koji je izletio velikom brzinom podsjetio nas je da je ovo opasno i da je vrijeme da se počnemo spuštati u dolinu. Put sa aktivno grotla je vrlo mističan. Dim i svako malo neki mali hram posvećen svemu i svaćemu.

Odjednom se, od nikuda, pojavljuje čovjek koji se stvarno jedino može opisati kao “Java” iz Martija Misterije. “Where are you from?”, pita on. “Croatia”, kazujemo mi. “Šuker, Šuker”, on odgovara i nastavlja po svom putu, staje, vraća se, pokazuje nam novčanicu od deset kuna i opet odlazi. Cool doživljaj.

Naš savjet je da, ako imalo sumnjate u svoje srce ili ste stariji, usprkos ludom doživljaju i prelijepoj prirodi ne idete na ovaj izlet. Naime temperaturne promjene su goleme (40 dolje 10 gore), promjene vlage u zraku također, tako da su mrtvi turisti na kraju ovog izleta relativno normalna stvar. Isto tako koristite samo organizirane izlete iz hotela. U ovom dijelu Balija ljudi nisu previše ljubazni.

Jezero Danau Batur, koje se nalazi u podnožju, je sveto (što i ne znači bog zna što na Baliju – tamo je svaki drugi kamen svet) i plitko. Izuzetno je bogato ribama. Nije problem naći prijevoz do sela izoliranog od civilizacije na drugoj strani jezera. I tamo slijedi šok. Naime običaj je da se mrtvaci ne zakapaju već da se stave u krletke koje stoje pored puta.U početku je pomalo šokantno, no čovjek se uskoro navikne na prizore i mirise.

Fotogenična rižina polja
Dalji put na vodi kroz beskrajna rižina polja. Ona su nevjerojatno fotogenična. Ljudi koji ih obrađuju ljubazni su i susretljivi. Fascinantna je priča o menagmentu vode. Naime, postoji osoba koja se brine da polja na najvišim terasama i ona u dolini dobiju potpuno istu količinu vode. Što se po meni čini mission impossible – no na neki čudni način to tamo funkcionira.

Rižino polje

Na rižinim poljima možete susreti pokoju zmiju (šarene su bezopasne, sive otrovne) i pitoreskne “Fruit bats”, koje ekipa tamo drži kao kućne ljubimce.

Savjet za rižina polja odnosi se na vaše ponašanje kada se vratite doma. Odaberite pet, šest najboljih fotki. Ako se oglušite na savjet, nakon četristosedamdesetpete fotke koju ste mu pokazali sa motivom rižinih polja, zamrziti će vas i najbolji prijatelj.

Mnoštvo hramova
Hramova na Baliju ima milion. Vjerojatno ne pretjerujem. Najsiromašnija sela imaju ih sedam. Bogatija po dvadeset, a gradovi tko zna koliko.

Jedan od hramova

Hramovi su vrlo slikoviti, svi su isti, a mora se podosta pješačiti da bi ih se istražilo. Nakon par dana pomalo dosade. Moj favorit je Tanh Lot koji se nalazi na moru. Stvarno je fascinantan. Tamo morate dočekati zalaz sunca. Nevjerojatno lijep prizor. Tu je i Uluwatu hram na litici, sa spektakularnim pogledom i nadaleko poznatim valovima za surfanje..

Odmor uz jahanje na slonu
Kako za sve ovo vidjeti morate poprilično pješačiti, odmorite noge jašući na slonu. Slonova nema na Baliju, ali su ih uvezli sa Sumatre.

Prvo se upoznate sa slonom i vodičem. Ovaj par je spojen još od malih nogu. Slonovi žive otprilike kao i ljudi, i ta veza, slon-trener, traje čitav život. Lijepo je gledati simbiozu ovog para.Prvo jašemo na slonu kroz đunglu, fora doživljaj, slon se ljulja kao lađa. Stane se tu i tamo da bi slonovi popapali kao slučajno ostavljeno lišće banane, iako banana nema nadaleko.

Slonovi u akciji

Čak vam i daju da vozite slona. Morate ga lupkati čekićem (Da! Da! Čekićem i to šiljatim) lijevo i desno, da skrene. A to što, kada ga ti lupneš, vodič cmokne usnama drugačije za lijevo drugačije za desno, kao nema veze.

Ajde, bar Ameri uredno puše foru i misle da voze slona. Nakon jahanja, okupate slonove i oni okupaju Vas. Slijedi mali show u kojem slonovi pokažu što znaju, nahranite najmanje date koji dolar treneru iz zahvalnosti na super provedeni dan i spremni ste za večeru i koktele.

A kokteli na Baliju su priča za sebe. Slikoviti, ukusni i prepuni alkohola (a navodno se rade po istim receptima ko Jadranski?!). Stoga imaju brzi odaziv, pa pripazite J. Od pića za po danu preporučam prirodne sokove od mrvljenog leda i raznog voća. Ima ih stotine vrsta pa eksperimentirajte. A jedan sok vas osvježi i da vam energije za nastavak istraživanja.

Uluwatu

Ovo je ukratko opisano 7 dana pješačenja po Baliju. Nema smisla pričati o hodanju uz obalu, hodanju po nacionalnim parkovima, gledanju nevjerojatnih krajolika, kada je sve to toliko lijepo da je vrlo teško opisati riječima… Zato pogledajte galeriju slika.

PS: HATI HATI (na balijanskom – pazi)!! Čuvajte se majmuna. Kradu, grizu, dosadni su, ostavljaju smeđe mrlje na vašim majicama. Isto tako čuvajte se ananasa – boduuuu…

PS2: Ak’ idete na Bali ponesite dovoljnu količinu hrvatskih dresova (nogometnih, naravno). S jednim dresom možete zauvijek dobiti prijatelja, iznajmiti jeep po nikakvoj cijeni, mjesto u ekskluzivnom restoranu…

PS3: Na baliju za sve ima „happy hour“. Dakle kokteli, večere, rafting jahanje slonova, buggy, lounching seat, žene i sve ostalo što se nudi možete dobiti pod uvjetima, platiš jedan dobiješ dva. Samo se morate malo raspitati.

PS4: Cjenkanje je alfa i omega trgovine na Baliju. NO! Imate robne kuće sa istaknutim cijenama (i tamo se možete cjenkati). Pa ukoliko vam se nešto sviđa, pogledajte u robnoj kući i cijena koju možete postići je nešto više od pola manja. Pazite na Baliju vrijedi pravilo „taknuto – maknuto“, pa ne dirajte ako ne želite kupiti (ne vrijedi za dučane i robne kuće). I nemojte biti neugodni prema prodavačima koji vas slijede u stopu (ponekad do hotela). Oni tako rade i umjesto da se ljutite pokušajte cijeniti njihovu kulturu.

PS5: Na Baliju postoji poslovica; „Ako vidiš ljutog, mrzovoljnog čovjeka koji nekuda žuri. Vjerojatno je bogat“. Nemojte se zgražati nad njihovim različitostima. Hindu kultura je drugačija od naše. Pogled na higijenu također (iako svi hoteli i restorani strogo paze da zadovolje zapadnjake). Dakle umjesto na siromaštvo obratite pažnju na njihove osmjehe i brigu o djeci te privrženosti obitelji. To mi nemamo, zar ne??

Kućni ljubimci

Goran Ožanić
goran@rafting.com.hr

No related posts.

Evo nakon subotnjeg raftinga na Kupi koji je bio sve samo ne jednostavan i dosadan, drugi dan nakon što smo zaključili da je vrlo niska (čovjek se jako brzo razmazi sjeli smo u kombi i krenuli u izviđanje na potok Curak.

Za one koji ne znaju to je potok koji izvire na Zelenom Viru pored Skrada i tijekom ljeta je mali potočić sa romantičnom šetnicom koja nas vodi do planinarskog doma, Vražjeg prolaza i ostalih ljepota. Super je za vozati se biciklom pored njegovih tihih obala.

Bujica

Kako su ga kišurine napunile do vrha priča se skroz promijenila. Iz Zelenog Vira huči još do sada neosvojena bujica, nakon munjare potok Jasle ulijeva se u Curak nakon što je tutnjio kroz Vražji prolaz. I nakon toga kreće rodeo. Bujica ne previše duboka ali munjevita preljeve se kroz seriju kamenja i stijenja. To čini prvi brzak koji je kako precizna mjerenja na google earthu kazuju dug oko 1250 metara.

Dio ekipe

Mi smo koristili kayake na napuhavanje iz jednostavnog razloga smatram da bi raft čamac bio možda malo pretrom u manevriranjima. A za izviđanje smo se odlučili iz nekoliko razloga; curak se ne koristiti za komercijalne spustove tako da nitko od nas ne pozna baš dobro trenutno stanje potoka, dugotrajne kiše mogu a bogme i jesu iščupati drveće tako da padne preko potoka, to tvori streinere (cjediljke) koje su potencijalno smrtonosna zamka na rijeci, tako da je dobro znati gdje se takve zamke nalaze. Na jednom djelu potoka nalazi se umjetna brana koja je napravljena od trupaca i postoji mogućnost da je bujica uništi te napravi također smrtonosnu prijetnju potencijalnim plivačima.

Potok Jasle

Nakon detaljne inspekcije zaključili smo da je potok prohodan, memorirali potencijalne opasnosti, istima dodali vrtoglavu brzinu te malo mjesta za pristajanje u prvoj polovici potoka te Curak ocjenili sa IV-.

Naša posada sastojala se od šest članova, dakle tri kayaka. Dobro je znati da je neki sigurnosni minimum za ovakve izlete, dva čamca. Mislim da ovo nije potrebno komentirati.

Huti, jedan od članova posade na svoju kacigu montirao je video kameru tako da ćemo iz prvog lica moči zabilježiti sve događaje Slijedi standardna priprema opreme i krećemo. Toni i Dino nisu izdržali, oni su počeli iz Vražjeg prolaza. Hutiju i meni se nije dalo vuči čamac tako da ih čekamo na ušću i čeznutljivo gledamo bujicu koja se ruši iz Zelenog vira. No to ćemo ostaviti za neki drugi put.

čamci su se okupili i krećemo. Struja nas lagano prima, vrtoglavo ubrzavamo i uskoro smo u srcu brzice. Čamac nije lako kontrolirati, struje su nevjerojatno moćne i vuku nas čas lijevo čas desno, čas na obalu i drveće koje vreba na istoj. Brzina je sve veće i veća. Nije ni čudo, ukupni pad potoka je velik, naime planinarski dom se nalazi na 302 metra nad morem a naš cilj točno na 222 metra a potok je dug oko šest kilometara. Na istom ima samo jedan slap od oko jedan metar. Sve ostalo je kontinuirana strmina.

Početak naše trase

Nekoliko puta smo se zaustavljali. Moram priznati da to i nije najjednostavniji posao. Ugledaš eddie, usmjeriš kayak prema njemu i pokušaš ne uletite prebrzo jer će te udarac u obalu odbiti natrag. A eddiji su tako mali i nema ih puno.

Izlazimo iz kanjona. Tu se strmina malo smanjuje a manje je i kamenja. Prilika za odmor. Ne zadugo jer u prvom selu nalazi se umjetna brana. Iza nje je jaka rola no uz lijevu obalu je siguran put za prolazak čamaca. Fora je osjećaj, približavaš se slapu vrtoglavom brzinom i odjednom kao da letiš, zapravo i letiš, pljus i juriš dalje.

Odmah nakon brane potok Curak se uljeva u rječicu Kupicu. Kupica je nešto većeg volumena i samo ušće izaziva golemu navalu adrenalina kada vidiš kako ti sa lijeve stranu dolječe nešto veliko i još mutnije. Na ušću se stvaraju virovi i povelike “ruže” tako da treba paziti inače ne gine Kupanje.

Kupica nas vuče direktno u sredinu mosta koji se nalazi stotinjak metara iz ušća. Nije dobro! Naime na mostu se zaglavilo goveče drvo i jedini sigurni put je skroz uz lijevu obalu. Vesla pucketaju od jakih zaveslaja, svi smo se uspjeli osloboditi glavne struje i proći bez većih problema. Ne želim niti mislit što bi se dogodilo da je neki od čamaca završio u sredini..

Dalje nas nosi rjeka Kupica puno večeg volumena. Uhvatili smo dugi niz velikih valova i guštamo. Viseći most i ušće Kupice u Kupu. Pustolovina je gotova.

helmet cam

BIlo je stvarno super. Nema nekih tehničkih dionica no brzina je cijelim putem vrtoglava. Htjeli smo još jednom ali u rječnu dolinu rano pada mrak… Pričekati ćemo nekako do proljeća… Na slijedečem linku nalazi se više fotki sa potoka…

Evo i video koji smo snimili Hutijevim “kaciga kamerom”

Potok Curak from goran on Vimeo.

Video snimio: Damir Hutinec, Fotke: Dijana, Pićo i Goran

Autor članka: Goran Ožanić

Related posts:

1. Posljedni mokri vikend u godini – Zeleni vir

Ali i Zimbabve a bogme Zambija također, su u Africi. Ma što je to? Čas posla.

Kada ste već tamo prvo pronađite vrh vodopada i to sa Zimbabvanske strane. To ne bi trebao biti neki problem.

Pronađite Livingstonov otok. Ako ne znate gdje je, dobra stara narodna “kartu čitaj i seljaka pitaj” bi vam mogla pomoći.
Zatim pogledajte kalendar. Ukoliko je datum negdje između kolovoza i studenog možete se početi skidati u kupače gaće.
Ukoliko je neki drugi, vodostaj je previsok i ako baš želite skočiti zgodno je da prije toga pronađete neku bačvu.

Još vam slijedi samo jedan mali skokić sa otoka i nalazite se u bazenčićima pored samog ruba vodopada. A pogled sa ruba, voda koja se ruši sa visine od oko 100 metara. Duga koju ta voda stvara. Doživljaj je za pamćenje.

Ponesite vodonepropusni fotić da se možete hvaliti prijateljima nakon ove avanture…
Evo i par sličica kako to izgleda…

Kako to izgleda iz daljine:

I Viktorijini vodopadi u svojoj punoj ljepoti..

i mali video sa “youtube-a”:

No related posts.