Rastoke, kod Slunja često se doživljavaju kao usputna stanica tijekom puta prema moru, ili pauza kada idemo na Plitvice.

Mjesto je toliko čarobno da ne zaslužuje takav tretman. Poezija slapova i kapljica vode, deseci kanala koji vodu nose vrtoglavom brzinom prema rubu vodopada.

Vodenica pogonjena vodom u Rastokama

Tu su i prelijepe kuće, vodenice pogonjene vodom i mnoštvo drugih ljepota.

Naša glavni cilj, ipak su slapovi rječice Slunjčice, koja se sa desetak metara ruši u rijeku Koranu. Naravno, sedra, koja tvori ovu čaroliju vode ne dozvoljava da slap bude sam, dosadan. Vodu je usmjerila na sve strane, simfonija vodopada, manjih i većih zadovoljava našu želju za ljepotom.

Slapovi Slunjčice

Razgledavanje slapova počinje na pješačkom mostu. Postoje dva puta, jedan se plaća, drugi ne.. Oba se isplati posjetiti. Jednostavno, Rastoke će vas u nekoliko sekundi prigrliti i svim svojim osjetilima uroniti ćete u vodenu čaroliju.

Prošećite uz Koranu, razgledajte Slunj, vratite se u Rastoke i nađite svoj mir u nekom od kreativno uređenih restorana, konoba ili kafića. Pastrve koje plivaju pod vašim nogama dok pijete kavicu su stvarno poseban doživljaj.

Od aktivnosti koje nisu pješačkog tipa nemate baš neki izbor. Tijekom proljeća na Koranu se može raftom, no vodostaj je rijetko dostatan. U proljeće ja također na Korani natjecanje u raftingu i muzički festival, no to također nije ništa spektakularno..

Rastoke, Slunj i okolicu možete razgledati na biciklu. Staze nisu zahtjevne a TZ Slunja je napravio detaljne biciklističke karte Slunja (desni klik i skinite kartu u pdf formatu).

Ukoliko želite van iz grada i uvidjeti ljepotu prirode a previše se ne umoriti, pustolovina na Rastokama idealan je način za vaš bijeg…

Galerija fotografija Rastoka – kliknite i uronite u svijet vodene ljepote..

No related posts.

Nakon što smo na canyoningu niz Delnički potok nabasali na visoki i lijepi vodopad, odlučili smo se probiti do podnožja. Nakon malo raspitivanja i proučavanja karti pronašli smo prelijepi put koji nas biciklom (i autom) može dovesti vrlo blizu samog vodopada..

Nakon nekoliko minuta spusta niz dobru makadam cestu došli smo do uređenoga izvora. Voda je hladna i ukusna, sjajno mjesto za odmoriti se.

Nakon dvadesetak minuta što spuštanja, što laganih uzbrdica stigli smo do kraja puta. Bar onoga za bicikle. Tridesetak metara dolje je  Delnički potok. Srećom pronašli smo mjesto gdje je vrlo lako sići.

Čim smo se spustili činilo nam se kao da smo u nekom drugom svijetu. Tišina prekidana pjevom ptica i žuborom vode. Krajolici kao iz bajke. Divljina svuda oko nas…

Nakon nekoliko minuta probijanja kroz divljinu i penjanja po manjim slapićima u daljini još skriven krošnjama drveća, počeo se nazirati vodopad. Već sada izgleda prelijepo…

I evo nas. Vodopad koji je dugo bio skriven pokazao nam se u svoj ljepoti. Stvarno čarobno mjesto obraslo u bilje i mahovinu. Nekako ga je teško smjestiti u naše krajeve. Više izgleda kao mjesto usred neke “kišne džungle” u dalekim, tropskim krajevima. No, zastali smo i totalno iznenađeni ljepotom i dojmom neko vrijeme upijali prirodu svim svojim osjetilima…

Da bi došli u samo podnožje vodopada morali smo savladati most koji je priroda “sagradila” samo za nas. Sjajan bonus ovoj avanturi.

Tu je! Vodopad u svom svojem sjaju. Zrak zasićen ljepotom i sićušnim kapljicama vode natjerao nas je da udahnemo punim plućima i opet zastanemo u tišini. Osjećamo se tako daleko od civilizacije, stresa modernog života i problema. Ovu fotku smo napravili od tri….

Konačno smo se osvrnuli. Surove i strme litice koje okružuju vodopad su nevjerojatno lijepe..

Na žalost morali smo krenuti natrag. Uzbrdica koja nas je vratila na cestu Brod na Kupi – Delnice nije pretjerano zahtjevna. Blatni smo i punih baterija. Energija frca iz nas. Još smo pomalo u nevjerici da se na svega tri minute od glavne ceste, koliko nam treba da dođemo do vrha vodopada nalazi tako dobro skrivena tajna… Ako vas zanimaju detalji možete nam poslati mail na padanje@gmail.com i biti ćemo sretni podijeliti iste sa vama…

A na slijedećm linku nalazi se naša flickr galerija.. Uskoro dolazi i video uradak ove ljepote…

Related posts:

1. Van utabanih staza – kanjon potoka Velika Belica

Često su mala zadovoljstva zapravo najslađa. Takav je i izlet na izvor rijeke Kupice. Kratak je ali nas vodi kroz mirne i tihe krajeve koje nas ispunjavaju nekim višim osjećajima. Divno zelenilo proljeća, lagani vjetrić, lišće koje treperi i raspršuje sunčeve zrake, žubor vode koja se neumorno provlači između kamenja i pada u malim slapićima. I naravno mi, skupina ljudi koji su uronili u prirodi i ljepotu i odjednom dišu punim plućima.

Tirkizno jezero svojom ljepotom oduzima riječi iz naših grla. Tišina i divljenje. U dubini iz tamne spilje kulja voda, ribe igraju neke svoje igrice, skaču, brzo nestaju.

Predivan način za provesti sat vremena..

pošaljite nam mail ako vas zanima kako pronaći sebe i izvor ove riječice..

Related posts:

1. Van utabanih staza – izvor rijeke Kupice

Slap kod Munjare na Zelenom viru

Iskoristili smo lijepo i kišno vrijeme i proveli dva luda dana u Gorskom kotaru. Bili smo na kayakingu na Kupi, sjurili se niz potok Belcu, uživali u valovima Kupice i vratolomno jurili niz Curak.

Sve smo dokumentirali video kamerama. Pa pogledajte kako izgleda, za početak Zeleni vir kada ima dosta vode. Na žalost vrh vodenog vala smo propustili, ali nije ni sada bilo loše…

Related posts:

1. Kamo zbrisati za vikend – Zeleni vir
2. Posljednja vodena avantura u godini – Curak Plunge 2008

Rijeka Kupa i njena dolina su posebno vješti u skrivanju ljepota svojih pokrajnjih kanjona. Na relativno kratkom potezu nalazi se pregršt istih. Potok Belicu ste već upoznali.

Vrijeme je da se upoznamo sa rječicom Kupicom i njenim izvorom. Ova kristalno čista, živahna ljepotica svoj kratki, ali aktivni život započinje nedaleko ceste koja vodi od Delnica do Broda na Kupi. Točnije kada se spustite u samu dolinu, u selu Homer se skrene lijevo na makadam. Nakon dvadesetak metara opet lijevo (ako dođete do mosta, fulali ste). Parkirajte se kod lovačkog kontejnera i dalje se ide pješice.

Makadam cesta je široka i lagano se uspinje i spušta. Ništa preteško. A gusta šuma koja je okružuje stvara super hlad i tijekom najžešćih ljetnih vrućina. Kupica je cijelo vrijeme uz cesticu a pogledi na njene kristalno čiste vode i kanjon su stvarno prelijepi. Nakon dvadesetak minuta pješačenja, dolazimo do Izvora. Isti je ograđen od strane Hrvatskih voda, no ogradu možete elegantno obići uz brdo.

Tirkizno jezero iz koje izvire Kupica je pravi mali dragulj. Stvarno smirujuće i prekrasno mjesto. Drveće se spušta gotovo do vode, lišće treperi, u izvoru u pravilu uvijek pliva jato pastrva. Tišina koja smiruje. Čisti zrak koji pročišćava naša pluća. Uzmite si vremena i sjednite, stopite se sa prirodom i odmorite. Ukoliko budete tihi, možda se pojave i srne na putu ka vodi. To stvarno nije rijetkost u ovom kraju.

Baterije pune? Spremni za povratak.

Možete se vratiti po istoj stazi ili po betoniranoj stazi koja prati drugu obalu Kupice. Mi vam preporučujemo taj put. Kada vas isti nakon mnoštva prelijepih krajolika dovede na cestu, pređite most i vaš auto je pedesetak metara udaljen.

Izvor Kupice je idealan za lagani biciklistički izlet. Možete krenuti od Broda na Kupi, ili se spustiti iz Delnica. Oba puta gotovo da ne slijede asfalt, ali onaj iz Delnica zahtjeva malo znanja i mrvicu bolje bicikle. Ako vas zanima pošaljite mail i mi ćemo vam poslati karte…

Ispunjeno je pola dana… Baterije su napunjeno. A jedno prelijepo mjesto se ugnijezdilo u vašim sjećanjima. Često nije potrebno lutati daleko kako bi se izgubili. Bitno je da se nakon lutanja uvijek nađemo….

Pogledajte galeriju slika.

Goran Ožanić
www.pustolovine.net

Related posts:

1. Izvor rijeke Kupice u proljeće
2. Van utabanih staza – kanjon potoka Velika Belica
3. Najteža staza za mountainbiking na svijetu…

Putokazi u Kuželju

Njena pritoka Velika Belica (postoji i mala) u svoji 5750 metara postojanja vijuga kroz prelijepi kanjon prepun skrivenih kutaka mira i spokoja.

Svoje GPS-ove, karte ili iskustvo usmjerite za početak prema Brodu na Kupi, mjesto koje se nalazi desetak kilometara od gradića Delnice. Tu nastavite slijediti Kupu, uzvodno do mjesta Kuželj.

Crkva u Kuželju

Tu ćete ostaviti svoje automobile i kod crkvice u Kuželju, upoznate se prvi put sa potokom Velika Belca. Tu je mnoštvo putokaza, no nemojte da vas prevare. U daljoj šetnji iste susretati nećete. No nikakav problem, sve je jasno i jednostavno.

Prvih nekoliko kilometara široki makadam idealan za šetnju ili vožnju biciklom slijedi ljeu obalu potoka. Zatim stižete do mosta sa kojeg ćete ugledati jedinu kuću u kanjonu. No vikendica od koje rastu zazubice. Nešto prekrasno.

Potok Velika Belica

Nakon nje se kanjon lagano produbljuje i uživajući u igri svijetla i lišća stižemo do kraja ceste. Tu je šumarske kućica te klupe na kojima možete odmoriti umorne noge.

Potok koji je rijetko kada dubok, ali mu je zato tijek postojan i tijekom ljetnih mjeseci tu prelazimo kako tko zna. Pazite na sklisko i klimavo kamenje.

Sada se nalazimo na otoku okruženi vodom. Staza je laka i nije pretjerano zahtjevna. No okružuje nas duboki kanjon čije su strane obrasle šumom. Cvrkut prica je intenzivan kao rijetko gdje. A sama igra sunčevih zraka, svijetla , vode i lišća koje treperi na vjetru stvara nevjerojatan ugođaj.

Potok Belica

Nemojte žuriti, sjednite svako malo i prepustite se prirodi da vas obuzme. Baterije se ovdje pune nevjerojatnom brzinom. Živci se naglo smiruju a tlak pada. Uskoro priroda i svježi zrak napuni naša pluća …..
Spremni smo za dalje.

Na lijevoj obali potoka ugledati ćemo uvijek bogat vodom planinski izvor. Napunite vaše čuture i napijte se ove ledeno hladne izuzetno ukusne vode…

Izvor

Tu bi bio kraj izleta. Kamene stijene, obrasle u debelu i mekanu mahovinu tvore pravi Japanski zen vrt. Voda se pojavljuje gotovo od nikuda.

No ukoliko se popnete do kraja vidjeti ćete ulaz u spilju. Potok Velika Belca izvire iz nje.Za sada je istražena tristotinjak metara i poprilično je zanimljiva. No bez vodiča i prave opreme nemojte ni pokušati ući.

Spilja – izvor Belice

Povratak je po istoj stazi. Prošvrljajte po obalama, kriju mnoštva lijepih detalja.. Dužina šetnice je oko 11 kilometara od Kuželja. Naravno ukoliko niste tip željan pješačenja skoro 2/3 puta možete ići i autom.

A ako pak imate bicikl mislim da je ovo jedna idealna staza za relaksirajuću vožnju.

Nakon izleta odmorite se u Brodu na Kupi. River pub i Zrinski su vrlo ugodna mjesta. No ukoliko ste gladni izbjegnite hotel Mance iz Broda, osim ako ne želite hranu upitne kvalitetete namirnica čekati satima. U Delnicama hotel Risnjak i lovački dom Delnice koji je okružen pravim malim zološkim vrtom nude odličnu i kvalitetnu hranu..

Ako vas zanimaju izleti u Gorskom kotaru posjetite našu stranu i pitajte nas što god vas zanima… www.rafting.com.hr
Više fotografija: SLIDESHOW

Profili šetnice

Neke fotografije i profil je napravio A.Domanovac

Related posts:

1. Van utabanih staza – izvor rijeke Kupice
2. Slap Delničkog potoka
3. Izvor rijeke Kupice u proljeće

Lijepo je vrijeme, nemate vremena za otići nekamo na nekoliko dana. Htjeli bi biti u prirodi, lagana šetnjica, ništa previše ekstremno.

Moj prijedlog je Zeleni Vir!! Idealna, relaksirajuća, proljetna šetnjica. A ujedno ćete se nauživati lijepih prizora i ljepota prirode.

Zeleni vir se nalazi u Gorskom kotaru, ispod mjesta Skrad. Do samog Zelenog vira možete doći na nekoliko načina. Kao prvo automobilom. Iz Skrada vodi asfaltirana cesta sa koje odvojak ide prema dolje. I to jako prema dolje, strmo i zavojito. Dakle budite sigurni da imate dostatno vozačko iskustvo i dobre kočnice. Cesta je uska a sa jedne strane je provalija…

Pješice imamo dva puta. Jedan koji vodi iz Skrada, od željezničke postaje. Taj put je dosta strm i pomalo naporan.

Staza uz Curak

Moj favorit je staza koja vodi iz doline rijeke Kupe. Staza ide uz potok Curak, sa vremena na vrijeme prelazite preko mostića. Puteljak je ravan sa vrlo malo uzbrdica. No puteljak je jako romantičan i lijep. Predivan potočić, mnoštvo drveća nagnutog nad samu vodu mami na slikanje. Žubor vode. Tu i tamo se pojavi koja divlja životinjica…

U trenu ste se našli pred planinarskim domom (a tren je trajao oko pola sata). Tu se možete malo odmoriti i pogledati što nam se nudi.. Dakle možete otići u vražji prolaz ili na Zeleni vir. Ja vam predlažem da se odlučite za obje opcije.

Vražji prolaz

A prvo otiđite u Vražji prolaz. To je divlji kanjon. Lagani uspon počinje, stijene su sve više i više. Kanjon se u jednom trenutku sužava na metar, dva. Sa staze prelazite na mostove koji idu od jedne okomite stijene na drugu. Vrlo surov doživljaj. Prelijep, plemenit… Huka potoka Jasle podsjeća nas da je jedan od razloga za doći ovdje u rano proljeće i bogatstvo vode koje kreira sasvim drugačiji doživljaj unutar kanjona.

Dalje se staza šulja uz rub kanjona sve do Muževe hiže. To je spilja monumentalna ulaza. No možete je istražiti svega tridesetak metara, nakon čega počinje jezerce. I to naravno ako ste se sjetili ponijeti bateriju. Pazite glavu..

Muževa hiža

Ispred spilje nalazi se sojenica u kojoj možete malo odmoriti i udahnuti svjež zrak te emocije koje nam ova divna priroda budi.

Dalje možete nastaviti ali onda ćete doći do Skrada.. Vratimo se do planinarskog doma. Ovaj dio trajao je oko 45 minuta…

Od doma druga staza vodi uz potok Curak prvo do „Munjare Zeleni vir“. Ova hidrocentrala izgrađena je 1921 godine i jedna je od najstarijih kod nas. Slijedi strmi uspon od dvjestotinjak stepenica, te ravna staza po kojoj ćemo pješačiti jedno desetak minuta. I na Zelenom smo viru. Ogromna poluspilja, koja je izvor potoka i sedamdesetak metara visoki vodopad. Vrlo upečatljiv i fotogenični dio svijeta (naravno ako imate širokokutni objektiv).

Zeleni Vir – vodopad

Malo tko zna da je vodopad koji se vidi samo dio od nekoliko kaskada kroz koje potok Curak hukće do ruba provalije u pravoj prašumi. U te dijelove svijeta nije kroćilo puno ljudskih nogu..

Poslikajte se i vrijeme je za povratak. Obratite pažnju na kanjon koji se nalazi ispod staze, prelijep je.

U planinarskom domu možete se odmoriti i pojesti solidnu hranu. Isti ima i sobe koje se mogu iznajmiti. A užitak tišine koja nastupi kada sunce prepusti mjesto tami a turisti odu svojim domovima je nevjerojatan…

Cijeli izlet ukoliko krenete iz doline Kupe ( a to vam preporučam još jednom, nećete požaliti) traje oko četiri sata. Naravno, nemojte se žuriti. Udahnite svježinu i ljepotu prirode.

Tabla

Cijena ulaznice u Zeleni vir je 15 Kuna po osobi. Osoblje planinarskog doma vrlo je ljubazno i susretljivo.

Kada ste tamo zavirite iza planinarskog doma. Na jednoj od klupa vjerojatno se nalazi hrpa boca i zlatni retriver uz njih. Nikako ne propustite probati boroviček i ostale likere koji se tamo nude. Domaći su, ekološkog uzgoja i stvarno izuzetno fini (pazite alkohol se uopće ne osjeća a vjerujte ima ga). Naravno ukoliko vam se svidi možete ga i kupiti.

Ako se zaželite malo bolje klope od one koju nudi planinarski dom. U obližnjim Delnicama preporučam restoran hotela Risnjak ili restoran Lovačkog doma. Oba nude ukusnu i ne preskupu hranu. S tim da je hrana u hotelu Risnjak kreativnija od one u Lovačkom domu.

Dok čekate hranu posjetite mali eko zološki vrt koji je u neposrednoj blizini ova dva objekta. Jeleni i srne koje ćete vidjeti neodoljivi su i simpatični kraj ove male jednodnevne pustolovine..

I vjerujem da ćete na kraju dana, u svom domu biti prepuni energije i želje za novim pobjedama…

Naš flickr slideshow sa više slika.

Related posts:

1. Posljedni mokri vikend u godini – Zeleni vir