Kraj je srpnja. Autoputom smo začas došli do Zadra. Stali smo u red za trajekt. Naš cilj je mjesto Zaglav na Dugom otoku. No trajekt staje u Božavi, a to je četrdesetak kilometara udaljeno do Zaglava. Očito je otok zaslužio svoje ime.

Trajekt se uru i po tandrkao do Dugog otoka, još oko četrdesetak minuta vožnje po cesti sa tako prelijepim pogledima da ti dah zastane svako malo. Da se ova cesta nalazi u Americi, vjerojatno bi bila opjevana. I evo nas u bazi, kuća nedaleko mora u hladu maslina. Prelijepo! Upoznajemo se sa ostatkom ekipe, dva Slovenca i talijanski par. Društvo uskoro uzbuđeno čavrlja na nekoliko svjetskih jezika o predstojećoj avanturi…

Nakon lake marende vodiči su nas poveli do plovila koja će nas zabavljati slijedećih nekoliko dana. Hm, sandoline??? Nisu sandoline, razuvjerava nas Boris, seakayaci su plovila koja su specijalno konstruirana za more. Dugi su i uski tako da razviju veliku brzinu za tren i lako ih je održavati sa svega nekoliko zaveslaja u minuti. Uz to imaju kormilo sa kojim lakše skrećemo. Naime, dužina je kayaka plus za brzinu ali mana za skretanje. Uz to imate i 300 litara prtljažnog prostora, ukoliko se odlučite za duži put. Kada smo nakrcali plovila, pokazalo se da su kao iz reklame za neki mali auto – “veći iznutra nego izvana”.

Nakon vježbe – linčarnica
Naši kayaci su bili K2, dakle dvosjedi. Vodiči su imali svaki svoj kayak – K1. Prvi dan je proveden u vježbanju tehnike veslanja. Nakon sat vremena borbe sa veslima i kormilom kayaci su u pravilnoj formaciji rezali more. Taj dio smo savladali. Kreće mokri dio. Ulaz i izlaz iz kayaka na otvorenom moru, pumpanje vode, asistencija drugom kayaku. Nije baš lako, ali nije ni nesavladivo. Eskimo rol – vraćanje prevrnutog kayaka na pravu stranu bez izlaza – Cure to rade sa lakoćom. “Bokovima, bokovima” – viče Josip. Ma da!! Nama ne ide. Ipak nam eskimo rol ostaje misaona imenica. Drugom prilikom bit će bolje. Slijedi kratki odmor za ručak i kupanje, i malo ćemo se odmoriti na plaži dok sunce smanji svoju snagu.

U večernjim satima krećemo na prvo “putovanje”. Idemo na sladoled u Sale, pitureskno ribarsko mjesto. Jurimo kao metak, uveslali smo direktno u samo srce mjesta, parkirali kayake i direkt u slastičarnicu, koja se nalazi na samoj rivi. Ljudi nas gledaju kao da smo pali s neba. Valjda nisu navikli na furešte u ovakvim plovilima. Sali imaju “linčarnicu”, mjesto koje je označeno i na njemu svi imaju pravo ljenčariti bez ometanja. Iskoristili smo tu privilegiju. U povratku smo posjetili uzgajivačnicu orada. Fora za vidjeti. Nakon večere zavalili smo se u udobne stolice na terasi i razglabali o smislu života do kasno u noć…

Telaščica i Kornati – “Che bello”
Kako bi izbjegli dugo veslanje do ulaza u Kornate, do tamo, preciznije do rta Proversa prebacuje nas kombi. Kornati kao Kornati. Prelijepi su. Vidjeli smo za početak na obali rimske iskopine, odveslali do Telaščice. Uživali u pogledu ispod Kornatskih stijena. Popeli se na otok Tanjurić, koji i izgleda kao tanjur. Dobro se najeli u finom restoranu u “Mala Proversa”.

Cijeli dan je bio ispunjen prelijepim krajolicima, ribama koje se uopće ne boje kayaka i pokazuju nam sve svoje ljepote, maloj hobotnici koja se poigrala sa veslom Elene, naše talijanske prijateljice. Vraćamo se uz mali hiking do vrha Kornatskih stijena da bi uživali u pogledu na zalaz sunca. Tišina. Jedino se Eleni tiho omaklo “Che bello” (kako lijepo).

Tijekom večeri razmjenjivali smo međusobne duboke dojmove..

Hotel sa milijun zvjezdica
Naša ekspedicija se kompletna seli na jug. Vozimo se prema Božavi i onda se spuštamo nevjerojatno strmom cestom do male uvalice. Na karti južna strana otoka izgleda dosadno. Iz kayaka je to sasvim druga priča. Male šljunčane uvalice. Tisuće malih ljubičastih ribica koje kao da se igraju oko nas. Nevjerojatni oblici kamene obale. Prelijepo. U jednoj vali dočekuje nas Erik. On je Kanađanin našeg porijekla koji govori mješavinu engleskog, hrvatskog i otočnog jezika. U principu, nitko ga ne razumije. Nije ni bitno, vrlo je strpljiv instruktor ronjenja koji nas je poveo u Discovery scuba avanturu. Mjesto koje je odabrao za nas je nevjerojatno. Obala je izbušena kao sir, prepuna spilja i rupa. Naravno, mi kao početnici smijemo zaroniti metar, dva i sve to promatrati. Ali i ono što smo vidjeli zaustavlja dah. Nakon ručka na plaži svi se brčkamo sa perajama i maskama koje su sastavni dio opreme kayaka. Talijani su oduševljeni, vidjeli su morsku zvijezdu. U predvečer krećemo ka Mežnju, otočiću na kojem ćemo noćiti u hotelu sa 1 000 000 zvjezdica. Lagano se diglo jugo. Zabavno je veslati po valovima. Kažu vodiči da kod jačih valova to sve postaje slično divljim vodama na rijekama…

Digli smo šatore, no nakon dobrog rižota niko ne spava u njima. Stavili smo vreće na šljunčani žal i uživamo. Pala je zvijezda… Che bello…

Kraj je najljepši…
Doručak je uz more i jako prija. Krećemo dalje. Odjednom prvi kayak nestaje u obali. Svi lagano krećemo za njim. Spilja tek nešto šira od kayaka, ispod nas efekt plavetnila kao u Modroj spilji. Odjednom se sve širi. Puknuo je strop spilje te nešto svjetlosti obasjava prekrasnu plažu od raznobojnih oblutaka. Nevjerojatan doživljaj..

Još nam ostaje uvala Sakarun gdje je i kraj naše avanture. To je mjesto nevjerojatne tirkizne boje vode i prelijepe pješčane plaže. Totalno tropski osjećaj. Kayaci se jedan po jedan nasukavaju u pijesku. Već je gotovo…

Za kraj sjedimo u restoranu u Božavi i čekamo trajekt. Jednom sam negdje pročitao da Eskimi imaju preko 1 000 riječi za snijeg. Pa sve te riječi ne bi bile dovoljne da opišu sva raspoloženja mora koja smo vidjeli u svega četiri dana. Stoga, slijedeći puta kada brodom prođete na 100 metara od obale i čini vam se da je lijepo, zamislite kako bi bilo da ste svega nekoliko centimetara od mora i da plovite tik uz stijene dok male ribice skaču oko vašeg kayaka. Vjerujte na riječ – vrijedi isprobati..

www.rafting.com.hr

Konačno je moguće uživati u moru gotovo ultimativno. Krajolici, plaže, sunce, brodovi i podvodni svijet su na dohvat ruke.

Kayak napravljen od specijalnog prozirnog polimera, idealno je plovilo da vas i vašeg partnera ponese u kristalno čistu avanturu vode, riba i igre svijetla i sjene…

Kayak je izradila američka kompanija Clear blue Hawaii i nazvala ga Molokini (Molokini je potopljeni vulkanski krater pored Havaja).

Isti je priskrbio companiji pregršt nagrada za naiventivniji proizvod. Kažu da je to revolucija u seakayakingu. Tako da CBH nije tu stao. Upravo su izbacili i Napali , pravi seakayak, jednosjed koji je u potpunosti proziran.

Cijena kayaka, Molokini je oko 1.600,00 USD, što bi u našem novcu bilo oko 8.000,00 kn. Na žalost kod nas ga nema za kupiti. Tako da možemo samo sanjariti o istom. Za sada