Fokusirsjte se na odgovore. Profesionalni organizator, neće zamuckivati i neće davati “čudne” odgovore. Dobra ideja je također da ga diskretno pitate o iskustvu. Ukoliko je bio samo na jednoj ili dvije rijeke vjerojatno nema pojma o svom poslu niti ga isti ne zanima. Ovo je posao koji se radi iz strasti i ljubavi prema prirodi a ne ljubavi prema vašem novcu..

Također svaka rijeka je jedinstvena. Ako vam se svidjela jedna ne znači da će vam odgovarati i neka druga. Možda će vam biti dosadna ili će vas previše uplašiti. Sve to bi trebao procijeniti jedan profesionalni organizator rafting ili kayak izleta..

Oprema je također dobar dio ugođaja. Dobro se raspitajte što ćete dobiti i što vam treba na izletu..

Dakle evo deset esencijalnih pitanja:

1. Što trebam obući na za izlet (kupaće gače, rezervne tenisice i sl.)
2. Što još trebam ponijeti na izlet (lijekovi, krema za sunce…)
3. Što smijem ponijeti na raft (kamera..)
4. Gdje ću ostaviti svoju suhu odjeću ( u autu, svlačionice..)
5. Mogu li ponijeti hranu na raft? Trebam li?
6. Dali dobijem neopren. Ako nije u cijeni mogu li ga iznajmiti?
7. Koliko traje transfer do starta izleta?
8. Koliko cijeli izlet traje?
9. Koja je kategorija rijeke u ovom trenutku?
10. Dali postoji nešto što trebam znati o raftingu i odabranoj rijeci? Opasnosti?

Dodatno zgodno je da vam organizator na mail pošalje listu potrebnih stvari. Ukoliko je nema, odaberite odmah nekog drugog. Ne želite da vas takvi vozaju po rijeci. Vjerujte mi.

Odgovori koje dobijete trebaju vas uvjeriti da je vaš izlet maksimalno siguran. Pažljivo ih slušajte. I ne nasjedajte raznim izjavama tipa; “mi smo najbolji, ostali nemaju pojma”. Kaže stara narodna poslovica: “Ono što govorite o drugima najviše govori o vama…”..

Vidimo se na rijeci…

Related posts:

1. Extreme rafting na rijeci Kupi

1. Ovako je krenulo sa prvim raftingom na Cetini

2. Predah

3, Pogled iz špilje

4. Brzac

5. Večera

Kratko i jasno

No related posts.

Lagani su, imaju mali radijus okretanja na vodi, stabilni su i zabavni. Ukoliko se prevrnete puno je bolje da vas pukne u glavu čamac na napuhavanje od tvrdog “sit on the top” čamca… Ako ih pravilno održavate dugo traju.. Čak mogu nadmašiti tvrde inačice..

Ajmo sada razjasniti kayak/kanu razliku. U principu nema razlike . Stvar je navike i kraja svijeta. Neki će ih nazivati kayaci na napuhavanje, neki kanu-i na napuhavanje. Dok će ih Ameri zvati “ducky” ili ti ga “patkice”.

Večina tih plovila će vas uredno voziti bez većih problema po rijekama kategorije II i III. Postoje i verzije za kategorije IV, no tu morate biti već vješti. Isto tako verzije za niže kategorije mogu ići na teže rijeke ALI nije preporučljivo…..

Ducky , Aire Tributary u akciji na "Grotlu".

Što treba paziti kada biramo čamac. U dučanima možemo naći vrlo jeftine verzije ovih plovila. No ono osnovno što gledamo na kayaku na napuhavanje je kvaliteta platna. Oni mogu biti izrađeni od hypalona (vrsta neoprena), nytrylona (nešto kao guma), PVC-a (plastika) ili polyuretana. Svi ti materijali su, plus minus koja mana, OK. Ono što trebamo gledati je prekidna čvrstoća. Dakle, materijal sa većom prekidnom čvrstoćom je kvalitetniji (izražava se u denierima). Najlakše je pogledati koliku garanciju dobivamo sa čamce. Pravilo je, što veća garancija, to bolje platno. Zatim moramo pogledati nosivost. Prema EU normama svaki čamac mora negdje imati podatke o sebi koji sadržavaju i podatak o nosivosti. Etiketa  se nalazi negdje unutar čamca. Ukoliko uzmete kayak koji je jeftin, za dvije osobe i ima nosivost 180 kila ne znači da ćete potonuti. Ali znači da ćete biti nestabilini, imati dubok gaz (što je jako loše za sve naše rijeke tijekom ljeta) te da vam neće biti udobno.

Čamci na napuhavanje  po obliku slijede dva dizajna. Jedan je klasični kanu, dakle čamac u principu tako izgleda. No puno je okretniji i stabilniji od svog indijanskog brata.

Tipični kanu na napuhavanje u akciji... Nosivost tri osobe..

Druga je “ducky” ili ti ga “patkica” model, koji pak imitira “sit on the top” (sjedni na vrh) kayake.

Ne znam koji su nastali prvi ali meni se “patkice”, osobno sviđaju više od kanu verzije. Nekako su “divljiji” i zabavniji.

Još postoji par hibrida tipa “river rider”, indijanski kanu na napuhavanje (mogu nostiti čak do osam osoba) i slični ali oni nisu previše zastupljeni.

Kayaci na napuhavanje rade se u verzijama K1 (jednosjed) i K2 (2+1 osoba). U principu razlika je u dužini i nosivosti kayaka. Ukoliko ne planirate ići na neke jaće divlje vode moj savjet je uvijek onaj duži model. Moći ćete ga voziti  sami a ako poželite društvo neće biti problema.

River Rider - malo drugačiji kayak na napuhavanje

Nekoliko proizvođaća nudi i specijalizirane modele kayaka na napuhavanje za more. Na isto možete ići i sa običnim ali uvijek morate imati na pameti da je to lagano plovilo, relativno jakog bočnog odraza koje će i malo jači vjetar sa lakočom otpuhati. Verzije za more imaju čvrste okvire i podosta su teži od riječnih verzija. Pod tim mislim na čamce za “ozbiljniji”, višednevni seakayaking.

Na našem tržištu postoji relativno velika ponuda. No Aire modeli Tributary i Strike nemaju neku konkurenciju. Najbolje su izrađeni, odličnog oblika (Strike je punokrvni divljevodaš) i ne bi vjerovali, najjeftiniji su.

Možete ih kupiti u Surfmaniji. ( i što je najgore nisam plačen za ovu reklamu )..

Mogu oni svašta

Kod nas je masovna pojava kod “profesionalnih organizatora”,  da se kayaci na napuhavanje proglašavaju mini raftovima, te se u njih trpa po pet ljudi i da na krmi sjedi skiper. To su gluposti!! Ako vam to naprave, varaju vas ili ni sami ne shvaćaju da postoji razlika.

Mini raft nije mit, on postoji. To je zapravo, kako da jednostavno objasnim?? Pa… Mali raft. Kratak i širok. Kanu ili kayak na napuhavanje je uzak. Brz!  U njega stane do maksimalno tri osobe, krma mora biti slobodna jer onda plovilo postaje nestabilno i vodiči vas prate sa strane, u drugom plovilu.

To je i ljepota ovog čamca..

Sloboda…

Related posts:

1. Plovila za divlje vode – Hydrospeed

Isto tako ne pričamo o laganim kišicama u ovom članku. Ovdje se sve odnosi na hladne i dugotrajne kišurine..

Jedan "kišni" rafting koji se isplatio

Za „kišni“ rafting morate dobiti kompletnu opremu. Dakle neoprensko odjelo (ne mora biti u cijeni ali ga morate moći iznajmiti), nepropusni šuškavac, kaciga i life jacket su ono što morate imati. A neoprenske čarapice ili neoprenske cipelice su ono što vas najviše grije. Raznorazne krivotvorene kroksice, plastične cipelice za plažu ili neoprenske cipelice koje možete vidjeti na placu za 20 kuna ide u kategoriju nekorisnih pomagala. Ukoliko ste već odabrali tako lošeg organizatora iskoristite svoje tenisice i ostavite čarape na nogama, biti će vam toplije. Link na naš članak o tome.

Druga stvar je vrlo važna za kišni rafting, a to je topla prostorija u kojoj ćete se moći obući i nakon raftinga presvući u suho. Livadarenje u ovom slučaju ne dolazi u obzir. Ako ne znate što je to evo ukratko; „livadarenje je oblik organizacije rafting izleta u kojem organizator dođe na tuđu livadu, tamo oblači turiste i na tuđoj livadi ih presvlači u u suho“!

Isto tako genijalan način uštede koji su osmislili neki naši organizatori rafting izleta koji se sastoji u tome da vi idete okolo sa svojim autom je tijekom kišnog raftinga poguban za vas i vaše vozilo.

Odabir rijeke i vodostaja je jako bitan za kišni raftinga. Lijene ljepotice niska vodostaja su super za zabavu kada je toplo. Skokovi sa stijena, razgledavanje prirode, pijuckanje, špricanje, pjevanje i slične aktivnosti zahtijevaju mrvicu toplije vrijeme. A ako pada kiša i nizak je vodostaj ostaje vam samo tri riječi; lijena i nizak vodostaj. Pa sami zaključite ide li vam se na tako nešto.

Vjetar… Ako puše jak do olujni vjetar i pada kiša, biti će vrlo hladno. Samo izuzetno povišeni vodostaj opravdava rafting u takvim uvjetima.

Djeca i kiša. Ukratko, djeca do nekih 12-14 godina nemaju što raditi tijekom loših vremenskih uvjeta. Veliki vodostaj tako i tako otežava uvjete na rijeci pa klinci ne smiju na istu a ako je niski vodostaj, kod djece postoji veća opasnost od pothlađivanja tako da opet ništa od raftinga. Pljusak i laganini kišicu koja nas uhvati tu i tamo na raftingu preživjeti će sa lakoćom.

Što i kako?? Ako vam organizator rafting izleta već na svom web sajtu dipli o nekakvim zabavnijim raftinzima tijekom kišna perioda, zamislite se odmah nad tim. Obveza svakog organizatora ukratko je da vam osigura „zabavu, avanturi i sigurnost“. Pa ako je baš loša, prognoza kontaktirajte ga. Raspitajte se koliko se bavi sa raftingom i pitajte ga za savjet. Od nekog tko se ove godine počeo profesionalno baviti ovim poslom vjerojatno nećete dobiti ništa mudro. Slušajte pozorno. Provjerite prognozu i nazovite opet ( www.meteo.hr ). Uostalom rafting nije toliko jeftin da bi platili i na kraju se ne zabavili jer vam je cijelo vrijeme curila kiša, puhao vjetar i vidjeli ste koju pahulju snijega.

A kada je takva prognoza možete odvojiti loše firme od onih dobrih. Jer svaki profesionalac će vam reći; „čujte prognoza je jako loša, bolje da vi i vaš klinac ne dolazite u subotu, uplaćene novce možete prebaciti za neki drugi termin ili ćemo vam ih vratiti…“
Bar mi tako radimo . Ne bi vjerovali, rijetko ko je tražio novac natrag, većina je prolongirala izlet za neki drugi termin i bila nam zahvalna zbog takvih savjeta…

Related posts:

1. Extreme rafting na rijeci Kupi
2. Extreme rafting na rijeci Zrmanji
3. Rafting na Cetini – expirience

Super nama, snijega još na vrhovima planina ima u obilju. Polako se topi i naša draga rijeka Kupa je konstantno visoka vodostaja.

Iako smo sezonu počeli, privučeni bujicama već u veljači, tradicionalno prvi svibanj smatramo početkom pravog turističkog raftinga i kayakinga.

Vrijeme nas je poslužilo, bilo je savršeno. Sunce nas je grijalo, lagano zacrvenilo kožu i tjeralo na stalna kupanja, skakanja sa stijena i špricanje do iznemoglosti.

Tu je bila i nova oprema koju smo iskušali i poprilično smo zadovoljni sa istom. Naši gosti su također uživali u blagodatima 4 milimetara debelih novih long john-ova.

Čamci su odmah dobili nadimaka “kobase” jer su nešto uži, kako bi se lakše provlačili kroz brzice rijeke Kupe, a time su vizualno i duži.

Jedna ekipa je potegnula čak iz Slavonije da bi osjetila adrenalin canyoninga u Vražjem prolazu. A isti je bio u punom proljetnom sjaju. Voda je možda bila mrvicu hladna ali nakon prvih penjanja i skokova, nikoga više nije bilo briga.

Malo smo pješačili nakon rafting i uživali u tirkizno zelenim vodama izvora rijeke Kupice.

Od novosti u Gorskom kotaru možemo vas obavijestiti da je ponovo otvorena špilja Lokvarka za turističke izlete. Kako je to naša najljepša uređena spilja pozivamo vas da investirate 40 Kuna za ulaznicu te se upustite u istraživanje podzemlja.

U Delnicama je također otvoren Popovičev mlin. Posjetili smo ga. Malo ali slatko zadovoljstvo. Uz razgledavanje mlina nude se radionice na kojima ćete zamijesiti svoje tijesto, napraviti kiflu ili pletenicu, ispeći istu i uživati u svom vrućem, mirisnom uratku.

Da ne duljim, jedan vikend koji ću pamtiti dosta dugo..

Par fotkica…

Related posts:

1. Extreme rafting na rijeci Kupi
2. Jesen na rijeci Kupi
3. Extreme rafting na rijeci Zrmanji

Rezultat je video vrijedan gledanja, vašeg vremena i divljenja.
Još da citiram Dineka, oću kombi ko sa početka

Related posts:

1. Extreme rafting na rijeci Zrmanji
2. Extreme rafting na rijeci Kupi

Evo nakon subotnjeg raftinga na Kupi koji je bio sve samo ne jednostavan i dosadan, drugi dan nakon što smo zaključili da je vrlo niska (čovjek se jako brzo razmazi sjeli smo u kombi i krenuli u izviđanje na potok Curak.

Za one koji ne znaju to je potok koji izvire na Zelenom Viru pored Skrada i tijekom ljeta je mali potočić sa romantičnom šetnicom koja nas vodi do planinarskog doma, Vražjeg prolaza i ostalih ljepota. Super je za vozati se biciklom pored njegovih tihih obala.

Bujica

Kako su ga kišurine napunile do vrha priča se skroz promijenila. Iz Zelenog Vira huči još do sada neosvojena bujica, nakon munjare potok Jasle ulijeva se u Curak nakon što je tutnjio kroz Vražji prolaz. I nakon toga kreće rodeo. Bujica ne previše duboka ali munjevita preljeve se kroz seriju kamenja i stijenja. To čini prvi brzak koji je kako precizna mjerenja na google earthu kazuju dug oko 1250 metara.

Dio ekipe

Mi smo koristili kayake na napuhavanje iz jednostavnog razloga smatram da bi raft čamac bio možda malo pretrom u manevriranjima. A za izviđanje smo se odlučili iz nekoliko razloga; curak se ne koristiti za komercijalne spustove tako da nitko od nas ne pozna baš dobro trenutno stanje potoka, dugotrajne kiše mogu a bogme i jesu iščupati drveće tako da padne preko potoka, to tvori streinere (cjediljke) koje su potencijalno smrtonosna zamka na rijeci, tako da je dobro znati gdje se takve zamke nalaze. Na jednom djelu potoka nalazi se umjetna brana koja je napravljena od trupaca i postoji mogućnost da je bujica uništi te napravi također smrtonosnu prijetnju potencijalnim plivačima.

Potok Jasle

Nakon detaljne inspekcije zaključili smo da je potok prohodan, memorirali potencijalne opasnosti, istima dodali vrtoglavu brzinu te malo mjesta za pristajanje u prvoj polovici potoka te Curak ocjenili sa IV-.

Naša posada sastojala se od šest članova, dakle tri kayaka. Dobro je znati da je neki sigurnosni minimum za ovakve izlete, dva čamca. Mislim da ovo nije potrebno komentirati.

Huti, jedan od članova posade na svoju kacigu montirao je video kameru tako da ćemo iz prvog lica moči zabilježiti sve događaje Slijedi standardna priprema opreme i krećemo. Toni i Dino nisu izdržali, oni su počeli iz Vražjeg prolaza. Hutiju i meni se nije dalo vuči čamac tako da ih čekamo na ušću i čeznutljivo gledamo bujicu koja se ruši iz Zelenog vira. No to ćemo ostaviti za neki drugi put.

čamci su se okupili i krećemo. Struja nas lagano prima, vrtoglavo ubrzavamo i uskoro smo u srcu brzice. Čamac nije lako kontrolirati, struje su nevjerojatno moćne i vuku nas čas lijevo čas desno, čas na obalu i drveće koje vreba na istoj. Brzina je sve veće i veća. Nije ni čudo, ukupni pad potoka je velik, naime planinarski dom se nalazi na 302 metra nad morem a naš cilj točno na 222 metra a potok je dug oko šest kilometara. Na istom ima samo jedan slap od oko jedan metar. Sve ostalo je kontinuirana strmina.

Početak naše trase

Nekoliko puta smo se zaustavljali. Moram priznati da to i nije najjednostavniji posao. Ugledaš eddie, usmjeriš kayak prema njemu i pokušaš ne uletite prebrzo jer će te udarac u obalu odbiti natrag. A eddiji su tako mali i nema ih puno.

Izlazimo iz kanjona. Tu se strmina malo smanjuje a manje je i kamenja. Prilika za odmor. Ne zadugo jer u prvom selu nalazi se umjetna brana. Iza nje je jaka rola no uz lijevu obalu je siguran put za prolazak čamaca. Fora je osjećaj, približavaš se slapu vrtoglavom brzinom i odjednom kao da letiš, zapravo i letiš, pljus i juriš dalje.

Odmah nakon brane potok Curak se uljeva u rječicu Kupicu. Kupica je nešto većeg volumena i samo ušće izaziva golemu navalu adrenalina kada vidiš kako ti sa lijeve stranu dolječe nešto veliko i još mutnije. Na ušću se stvaraju virovi i povelike “ruže” tako da treba paziti inače ne gine Kupanje.

Kupica nas vuče direktno u sredinu mosta koji se nalazi stotinjak metara iz ušća. Nije dobro! Naime na mostu se zaglavilo goveče drvo i jedini sigurni put je skroz uz lijevu obalu. Vesla pucketaju od jakih zaveslaja, svi smo se uspjeli osloboditi glavne struje i proći bez većih problema. Ne želim niti mislit što bi se dogodilo da je neki od čamaca završio u sredini..

Dalje nas nosi rjeka Kupica puno večeg volumena. Uhvatili smo dugi niz velikih valova i guštamo. Viseći most i ušće Kupice u Kupu. Pustolovina je gotova.

helmet cam

BIlo je stvarno super. Nema nekih tehničkih dionica no brzina je cijelim putem vrtoglava. Htjeli smo još jednom ali u rječnu dolinu rano pada mrak… Pričekati ćemo nekako do proljeća… Na slijedečem linku nalazi se više fotki sa potoka…

Evo i video koji smo snimili Hutijevim “kaciga kamerom”

Potok Curak from goran on Vimeo.

Video snimio: Damir Hutinec, Fotke: Dijana, Pićo i Goran

Autor članka: Goran Ožanić

Related posts:

1. Posljedni mokri vikend u godini – Zeleni vir

Cherry Creek Whitewater Rafting from All-Outdoors on Vimeo.

Related posts:

1. Obiteljski rafting…
2. Extreme rafting u Rusiji
3. Extreme rafting na rijeci Zrmanji

Rafting kategorije I

Kako bi se olakšalo opisivanje rijeka razvijen je “međunarodni klasifikacijski sistem” divljih voda. To su ocjene od 1 do 6. Jedinica je najlakša rijeka, dok se šestica smatra neprolazna, opasna i potencijalno smrtonosna.
Ovaj sistem naravno kao i sve na svijetu nije savršen. Naime rijeke se mijenjaju tijekom vremena. Od nekih osnovnih promjena vodostaja, pa do mijenjanja samog toka. Dakle, kada želimo krenuti na neku rijeku, moramo imati na umu da se možda lijena ljepotica, koju ste upoznali tijekom ljeta a tada je bila je idealna za gacanje i kupanje, uz pomoć jačih kiša može postati divlja bujica. A za njih je potrebno puno znanja. Isto tako nakon visokog vodostaja rijeka može u potpunosti promjeniti svoj tok, premjestiti brzice na skroz drugo mjesto i postaviti do sada nepoznate zamke pred raftere.
Dakle uvijek je potrebno biti na oprezu…
Evo sada opis težinskih razreda (SBM = Savjet Brižne Majke)

I (lako):
Opis Jedinica je u principu mirna voda, sa manjim valovima. Ruta je neometana i vrlo lako je možemo proći. Rizik za plivaće je minimalan i spašavanja se mogu izvesti samostalno ili uz asistenciju bez većih rizika. Kanu je idealno plovilo za ovakve rijeke.

SBM: Vrlo rado će Vas pustiti na rijeku ove kategorije. Naravno upozoriti će Vas da nosite sigurnosni prsluk (life jacket) i da se utoplite ukoliko će biti ružnije vrijeme. ..

II (početnici):
Opis: Ravne brzice sa širokim i lako uočljivim prolazima, bez potrebe za prethodnim izviđanjem. Tu i tamo je potreban koji manevar ali mali valovi i stijene će dobrom veslaću biti lako savladivi. Plivaći se rijetko mogu ozljediti a spašavanja su u pravilu laka. Ukoliko su brzice malo jaće i ima više zapreka ali rizik i dalje ostaje mali, onda ih oznaćavamo sa II+.

SBM: Uz manje dizanje obrve brižna majka će vas bez previše prodika pustiti i na ovu rijeku. No “predavanje” o potrebi nošenja sigurnosnog pojasa je nešto dulje. Ubaciti će i kacigu u isto…

III (srednja težina):
Opis: Brzice sa neujednačenim valovima, dovoljno velikim da tvrdi, otvoreni kanu može završiti na dnu rijeke. Kompleksniji manevri kako bi se izbjegle stijene ili “pogodili” nešto uži prolazi biti će često potrebni. Veliki valovi, rupe i sifoni mogu se pojaviti na putu ali se isto tako mogu lako izbjeći. Ako ste neiskusni pametno je svaku brzicu ove kategorije prvo “proučiti” sa obale. Ozljede kod plivaća su rijetke. A isti se mogu lako sami ili uz asistenciju grupe, spasiti. Ukoliko su nešto lakše ove brzice se oznaćavaju sa III- a teži “primjerci” sa III+.

SBM: Svaka brižna majka na spomen rijeke ove kategorije će pustiti bar jednu suzu. Uz to će se sjetiti bar jednog tragičnog primjera o kojem joj je susjeda koja zna ženu koja zna ženu, pričala. A ujedno će satima prićati o tome kako je potreban dobar vodić i odlična oprema za tako težak rafting….

IV (napredno):
Opis: Jaki i turbulentni ali predvidljevi brzaci. Potrebno je dobro i precizno upravljati čamcem. Brzice pred nas stavljaju raznolike zamke. Veliki valovi, rupe, stijene i ostale zapreke trude se na sve načine baciti nas u zapjenjenu vodu. A izbjegavanje istih zahtjeva brze, precizne i odlućne manevre. I to sve pod velikim psihološkim pritiskom. Treba znati kako koristiit “edije” za manevriranje. Ujedno može se pojaviti potreba za brzim i preciznim manevrimam, kako bi izbjegli veće opasnosti. Opasnost za plivaće je srednja do velika. Za spašavanje istih ćesto je potrebno imati specijalizirana znanja i vještine. Ovi brzaci se također, ukoliko su lakši, mogu oznaćavati sa IV- ili teži primjerci sa IV+.

SBM: Plač, jadikovke. Zatim tišina. Nakon toga dugo predavanje o potrebi da se bude vrlo odgovoran.Dobra oprema se podrazumjeva te je SBM ni ne spominje..

V (za iskusne):
Opis: Dugi, divlji i vrlo opasni brzaci. Predstavljaju stvarnu opasnost za veslače. Brzice će vjerovatno sadržavati velike valove i nezaobilazne rupe, zatim slapove a ujedno mogu biti vrlo dugi. “Ediji” mogu biti vrlo mali, teški za pogoditi i turbulentni. Teži brzaciove kategorije, kombiniritai će sve ove opasnosti u vrlo “kreativne” doživljaje. Izviđanej se preporuča, no može biti teško izvedivo. Plivanje je izuzetno opasno a spašavanje je teško i uigranim timovima. Ovi brzaci s mogu posjetiti samo ukoliko imate puno prijašnjeg iskustva i znanja. Naravno lakši se oznaćavaju sa V- a teži sa V+.

SBM: Baš ništa, Naime niste joj ni rekli kamo idete…

VI (extremno i gotovo neprolazno):
Opis: Ovakvi brzaci se rijetko prolaze i riječ teško dovode do ekstrema. Nepredvidivi su, divlji i opasni. Posljedice grešaka su tragične i mogućnost spašavanja je mala. Na njih rijetko idu samo iskusne posade. Nakon što budu “savladani” nekoliko puta smanjuje im se kategorija na V+.

SBM: Ne znamo što govore brižne majke. No znamo što govore punice; “pusti ga neka ide kćeri, znaš da te onaj doktor lijepo gleda već neko vrijeme!”.

Rafting kategorije VI

No related posts.

Bubble znači žvakaća, Baba je baba a challenge je izazov. Sve se to odvija u Rusiji preciznije 110 km sjevernije od Petersburga na rijeci Vouksa u selu Losevo.

Organizatori daleke 2003 kada im je prvi puta pala na pamet “briljantna” ideja za spuštanje niz riječne brzake na lutkama iz sex shopa vjerojatno nisu sanjali da će sve to prerasti u svjetski poznato jako posjećeno natjecanje.

Pravila su jednostavna. U opremi za divlje vode, samo uz potporu lutke na napuhavanje kupljene u lokalnom sex shopu treba se prvi spustiti niz zadanu stazu po rijeci. Bitno je da ne izgubite svoju gumenu družicu jer vam tada slijedi diskvalifikacija.

A natjecanje i pravila smislio je Dmitry Bulawinov na nekom tulumu. Imali su sve što im treba (piće i jelo) samo se djevojke nisu pojavile. I jedno je vodilo do drugoga i prvi izazov je krenuo. U službenim papirima se ne spominje ali ne sumnjam da je votka zasigurno bila kuma natjecanju…

Iako su uvjerljivo brojčano nadmašene od “pravih mužjaka”, ovo natjecanje ima i žensku konkurenciju. Komentar natjecateljica je da one lutku vide kao “lifesaver” uređaj a ne kao sexualni objekt. I stvar je riješena.

Lutke se mogu iznajmiti na startu i to ženskog spola. No pripadnicima ljepšeg spola nitko ne brani da donesu svoju mušku lutku. Na pitanje o diskriminaciji spolova zbog spomenutog problema organizator odgovara; “muške lutke su preskupe tako da ih nemamo za iznajmljivanje”. Protesti da muške lutke daju čvršću potporu natjecateljicama (a bogme i nekim natjecateljima) nisu uzimani ozbiljno.

Ovo je bez sumnje vrlo ozbiljno natjecanje, tako da se mjeri vrijeme i znaju se pobjednici. U 2008 od žena je pobjedila Elizabeta Smirnova borbenog nadimka “Iznenađena djevojčica” a od muškaraca u neizvjesnoj borbi prvo mjesto je odnio Vladimir Zajsjev nadimka “Guska u magli”. Da obveza svakog natjecatelja je da uz ime i prezime prijavi borbeni nadimak…

Ako vas zanima još detalja, slika, popis pobjednika, kako je bilo prije posjetite službenu stranicu natjecanja na slijedećem linku ..:: link ::..
Nemojte se preplašiti ruskog ukoliko ga neznate. Na svakoj stranici negdje se nalazi ” Automatic translate into English ” tekst. Kliknete i engleski je tu.
Slijedeće godine u kolovozu Baba Challenge ide dalje. Nije kasno da počnete trenirati…

Vrijeme se mjeri, a suci su vrlo ozbiljni

No related posts.