Ova godina blagoslovila je južni dio Alpa sa mnoštvom „ranog“ snijega. Nama najbliže veliko i pravo skijalište Nassfeld Hermagor koji se nalazi u Austriji, točnije 284 kilometra udaljen od grada Zagreba već je zavijeno u 50 centimetara svježeg snijega na planini i dvadesetak centimetara u dolini. To znači da za nešto više od četri sata vožnje dolazite do skijaškog raja. Pred vama su 11 kilometara teških, 69 kilometara srednjih i 30 kilometara lakih skijaških staza.

Skijaške staze Nassfeld otvara 04.12.2010 godine, poprilično rano. Tada su karte za ski lift u cjenovnom rangu – „niska sezona“ te koštaju 37 eura, jednodnevna karta u punoj sezoni karta skače na 40 Eura. No kod kupovina karata u Nassfelsdu su napravili mnoštvo opcija tako da možete uz malo razmišljanja proči i jeftinije.  Šestodnevna karta košta 194 Eura. Cijene za klince su znatno jeftinije. Detaljni popis cijena i svih opcija koje treba pažljivo proučiti možete naći ovdje.

Ako ste stalni gost Nassfelda sezonska karta za odrasle košta 420 Eura i za to dobijete neograničeno korištenje svih staza.

U Nassfeldu su primijetili globalnu pojavu zvanu recesija i za razliku od nekih zemalja nisu se bacili u depresiju i očajavanje. Iako su događanja tamo stalna pojava (kada se sjetim Kuba party-a, plesačica i koktela na zatvaranju sezone) ove godine su se potrudili. Počinju već 10.12 sa ludim otvaranjem sezone u „Studentski party“.

Naravno tu je snow park za bordere i još sto čuda. Nassfeld se voli hvaliti da je obiteljsko skijalište i to potkrjepljuje školama, dnevnim čuvanjem djece i zapravo sve što možete poželjeti kao roditelj.

Smještaj u Nassfeldu je lako naći. Imate sve na raspolaganju, od jeftinih apartmana do hotela sa ***** zvjezdica. Pravilo je da su apartmani u dolini jeftiniji i to dosta. No ski busevi su dobro organizirani te će vas praktički sa praga vašeg apartmana dovesti do Milenium expresa, najduže žičare na najdužoj stazi na skijalištu, a ova će vas za tren odvesti do samog vrha i skijanje može početi. Da ne zaboravim, u Nasffeldu je i legendarni „Cube“ hotel koji mrvicu drugačije zamišlja kako bi trebao izgledati smještaj. Idealno za one željne dobrog party-a.

Iako ovo nije PR tekst možda vam djeluje pretjerano. Ukoliko uz malo više putovanja i nešto više cijene od Slovenije želite do velikog skijališta Nassfeld je jedini izbor u okolici, no ljudi tamo se stvarno trude i zaslužili su samo pohvale.

Za više informacija možete otići na njihovu web stranicu ili pročavrljati na Fejs profilu skijališta..

Vidimo se na snijegu

Uskoro će toplija vremena. Skijanje nije još za odbaciti. U principu sada su najbolja vremena za otići i uživati u snijegu. Ukoliko je dobra i snježna zima nije problem naći skijalište. Problemi nastaju sa zimama bez snijega. Mnoštvo skijališta daju sve od sebe da im sezona dugo traje često se takva iskustva pretvore u sat vremena skijanja ujutro i cjelodnevnu borbu sa blatom i bljuzgom.

Dobro, tu su i kuhana vina, sunčanje i ostali sitni užici, no to nije skijanje..

Zašto uopće otići na skijanje u proljeće??

Kao prvo – cijene! U proljeće su iste značajno niže nego tijekom pune sezone. Ski karte, smještaj, happy hour i još mnoštvo sitnih znakova pažnje koje skijališta smišljaju da privuku ekipu u proljeće olakšati će vaš novčanik. U pozitivnom smislu.

U proljeće je također sve tiše. Manje je ljudi, manje buke i ukoliko je snijeg dobar možete se naskijati do mile volje.

Možda najatraktivniji argument za proljetno skijanje je vrijeme. Biti će više sunca, temperature su u prosjeku više. Manje je vjetra. Doduše ne znači da vas neće zakvačiti pokoja oluja. Majka priroda je nepredvidljiva cura. Ne zaboravite debele čarape i zimske jakne. U principu te  oluje ne traju dugo tako da spakirate i ponešto proljetne odjeće.

Ukoliko u formulu dodamo i to da noć pada kasnije sve to zajedno znači da nam ostaje više vremena za sunčanje, odlazak u barove i sve ostale užitke koje nam “apres ski” stavlja pred nas.

A kamo da odem na proljetno skijanje, vjerojatno se pitate.

Glavno pravilo je krenite na sjever ili se popnite visoko. Što je skijalište više, to je veća vjerojatnost da će temperature biti niže i da će snijeg potrajati. Idealno bi bilo da je resort  na visini od bar 2000 metara. Više je bolje…

Koja su onda najbolja skijališta, slijedeće je pitanje?!

Za početak spomenuti ću jedno skijalište koje je debelo ispod 2000 metara N/m. Naš Platak koji se smjestio pored Rijeke, muku mući sa snijegom i tijekom zime. No, ponekad, samo ponekad, snijeg padne i u proljeće. Na Platku se skija,  pogled puca na Kvarnerski zaljev. More! Nakon skijanja, “apres ski” party u Opatiji zna završiti i kupanjem – u moru… Takve trenutke isplati se uloviti..

Malo na sjever i u Sloveniji smo. Tamo postoji jedno visoko skijalište. To je Kanin koji je svoje staze smjestio petstotinjak metara ispod svog  2587 m. visokog vrha. Skijanje tamo u pravilu traje do početka svibnja a u dobrim godinama i dulje.

Vratimo se visokim, ozbiljnijim  skijalištima.

Val Thorens je Francusko i Europsko skijalište smješteno na najvećoj nadmorskoj visini.  Gotovo sve staze se nalaze na preko 2000 metara. Svake godine sezona tamo traje do sredine Svibnja.

Dalje idemo na sjever. U Švedskoj, Riksgransen se nalazi 200 km iznad artičkog kruga, na samoj granici sa Norveškom. Jedno je od najsjevernijih skijališta na svijetu.  Uz dugu sezonu nudi vam i mogućnost da skijate u zemlji ponoćnog sunca. Time svaku godinu dobiva na popularnosti. Vučnice tamo rade gotovo 24 sata dnevno. Najbolja sezona počinje u Svibnju a završava  krajem Lipnja..

Švedski,  najpoznatiji resort, Åre također nudi dugu ski sezonu. Stotinjak staza ovog tehnički savršenog skijališta rade sve do kraja Svibnja..

Vraćamo se u Francusku. Tignes, nudi skijanje na glečeru. I to na preko 20 kilometara staza. Sezona tamo traje vrlo dugo..

Švicarski Zermatt, ski liftovima diže skijaše na 3899 metara visine i to sve do sredine Svibnja. Tada se skijanje seli na glečer. Time Zermatt postaje jedno od rijetkih skijališta na svijetu sa radnim vremenom svih 12 mjeseci.

Sve staze, Švicarskog skijališta Saas Fee nalaze se između 1800 i 3500 metara visine. Ne moram ni reći da je skijanje u Svibnju skroz normalno. Uz to ovo mjesto je vrlo šarmantno i vrijedno posjete.

Odlutamo li u Italiju, tu je Livigno. Staze koje se penju do 3000 metara visine i izuzetno bogate snježne padaline dovele su Livigno na glas skijališta koje radi vrlo dugo u proljeće. Livigno je također poznat po tome da ima izuzetno puno sunčanih dana…

Evo toliko za sada. Ukoliko ste primijetili da nema Austrijskih skijališta i glečera na dobrom ste tragu. U slijedećem nastavku opisati ću ista sa osvrtom na proljetno skijanje. A glečeri su također zaslužili svoje posebno mjesto u svijetu pustolovine.net – a

Petehovac?! Pojam koji one starije zasigurno asocira na skijalište iznad Delnica i dugačku staz čiji kraj je bio u samom gradu. No takve uspomene mogu imati samo oni čije pamćenje Petehovca  seže tridesetak godina u natrag.

” Staza na Petehovcu”

No od pred nekoliko godina na ruševinama starog skijališta izrasao je pravi, mali, slatki skijaški centar. Kako slika pokazuje svi elementi su tu. Kvalitetna žićara – tanjurača, pravi ratrak, muzika, štand sa kuhanim vinom. Dobro uređena staza. Na žalost kod staze dolazi do problema. Kratka je i nije baš strma. Što isključuje ozbiljno skijanje.

“Ratrak i skije”

No time se Petehovac pozicionira kao odlično skijalište za početnike. Prvi koraci na skijama će vam biti lijepi i zabavni. Super ideja su reflektori postavljeni na svaki stup vučnice tako da svaki vikend možemo doći na nočno skijanje.

“Livada za sanjkanje”

Naravno za ekipu koja ne skija tu je i pričuvna livada za sanjkanje. Odlična, doduše nije uređena tako da svaki spust završava kotrljanjem u dubokom snijegu. No to je vrlo zabavno.

Uz ugostiteljski objekt postoji i malo igralište za djecu sa klackalicom, ljuljačkom i super brzim toboganom tako da i najmanji neće biti zakinuti za zabavu. A uz igralište pozicionirana je kolibica sa kuhanim vinom, kobasama i pomfritom. Zamamnim mirisima teško ćete odoliti.

“Igralište za klince”

Uz malu kolibicu Petehovac ima i pravi ugostiteljski objekt i nekoliko soba. Sobe su iznenađujuće lijepe. A cijene smještaja nisu previsoke. Klopa u restoranu je domaća i ukusna. Bili smo zadovoljni sa Ajgenmahtesom, dok je bečki bio malo gumenast.

“Restoran”

Nama je do Petehovca od Zagreba trebalo sat i petnaest minta. Od Rijeke je malo kraće. Put je lako naći. U Delnicama nađete Ininu pumpu i zatim potražite putokaz (cca 100 metara od pumpe je skretanje). Zatim uz brdo i nakon deset minuta nalazite se na vrhu. Ne kažem da je nemoguće doći sa ljetnim gumama ali zimska oprema će vam dobro doći. Nakon sanjkanja, grudanja i klope otišli smo zadovoljni sa ovim izletom te vam ga možemo preporučiti.

Jedini minus je naznaka da žele naplačivati kartu za sanjkanje. I to 20 kuna. Vrlo neozbiljno. Doduše to su kompenzirali time što dozvoljavaju ljudima da jedu svoje sendviće uz piće.

Nama je sa klincima bilo super. Svi smo se dobro zabavili, nasanjkali (nisu ni pokušali naplatiti kartu iz cjenika), spuštali niz tobogan i postavili jedno dijete na skije. Idealno mjesto za obiteljski izlet.

Na samom skijalištu možete iznajmiti i opremu za vašeg malog skijaša. Jedino što vam ne bi preporučili je korištenje ski škola koje tamo nude svoje usluge. A razlog je jednostavan. Učitelji ne znaju skijati. I točka. A takav pristup edukaciji vašeg malog skijaša može dovesti do teško ispravljivih pogreški.

“Parking”

Cijene: Karta za skijanje 40 Kn odrasil, 35 Kn djeca (vikendom je skuplje)
Klopa: juha 15 Kn, ajgenmahtes (juha od piletine i povrće) 20 Kn, Bečki sa prilogom 44 Kn, Štrudla 13 Kn (porcije obilne)
Noćenje d 195 kn po osobi